Rakitnica, sama i sami u vječnoj tami

Evo pogledajte ono što su dosad vidjeli samo oni što me prođoše plivajući. Ja sam čudo vode u tami našeg svijeta. Čudo nad čudima. Ambis među ambisima.
Prava zona vječnog sumraka u rejonu Dubokog dola.
Nemojte molim vas da ovo pokušavate izvesti bez nadzora odraslih !

Miroslav Krleža: U Predvečerje (1937)

Straži nad šumom toranj nad sitnim naporom ljudi,
i brončano zvono umorno prastaru pjesmu gudi:

da tečemo i mi i stvari da teku za nas,
u razmicanju svega i mi smo pukotina.
U previranju bilja, ruda i životinja,
razlistava se vječnost jučer kao danas.

Mi cvatemo i boje cvatu za nas
i glasovi venu i klokoću vrela,
i piju srca krvava i vrela
pod tornjem božjim
gdje paučina zvjezdana se sprela.

A sve je slika nebeskog Opijela,
i sve je Tijelo Božanskoga Tijela