Ekocid u Zakonom zaštićenom Parku prirode Kanjon Rakitnice

Kada sam slike ekocida (dole) pokazao ljudima iz EU administracije za zaštitu okoline, mislili su isprva da je to šala.
Jer u Evropi možete počiniti ubistvo, pljačku, veliku prevaru čak i genocid ( dobro i mi u BiH smo izuzetno brzo i lako savladali ove EU norme), ali EKOCID, i to još u zakonom zaštićenom parku prirode, pa to zaista ne bi učinio ni jedan ludak a kamoli normalan čovjek, i to jednostavno naivni europljani ne mogu da shvate da je moguće. Ali, i mi konja za trku imamo. Dozvolu za uništavanje i štetu koja u ovom trenutku iznosi preko 10 miliona dolara samo na jednoj strani Kanjona Rakitnice, dao je niko drugi do Federalni ministar za zaštitu okoliša !!!!
RAMIZ MEHMEDAGIĆ.

Jeste li čuli za počinjeni ekocid za vrijeme zadnjeg rata u BiH, ili u jednom ranijem ratu na ovim prostorima?. Niste? Ma naravno da niste, jer to ljudima ne pada na pamet čak ni u vrijeme kolektivno izvitoperene svijesti i borbe za goli život.
Dana 30.08.2004, Ramiz Mehmedagić je potpisao rješenje o početku izgradnje lokalne javne ceste kroz Park Prirode Kanjon Rakitnice (gdje ne smije niti može biti izgradnje ni pješackih staza) i to pod sljedećim uslovima:

1. Da se zabrani promet šleperima ! ?!
Pa zar je bilo i takvih zahtjeva kroz zakonom zaštićeni Park prirode?
2. Da se osiguraju kosine, usjeci i zasjeci.
Čime da se osiguraju kosine usjeci i zasjeci na kanjonu strmine prosječno iznad 70% a visine i po nekoliko stotina metara?. Dovama protiv kiše???? Jedino stručno obezbjeđenje protiv bujica i lavina su ogromni i preskupi betonski podzidi i nadzidi (mjestimično i vještački tuneli) .
3. Da se izvrši miniranje na manjim površinama.
Miniranje je radi ekonomičnosti izvršeno na cijeloj dužini trase Dubočani -Rakitnica u dužini od 2-3 kilometra
4. Da se urade odvodni kanali i propusti za oborinske vode.
Ni jedan kanal niti propust nisu napravljeni, te su bujice odnijele dobar dio puta Dubočani -Rakitnica u rijeku i dalje u njen najljepši i najnepristupačniji dio.
5. Da se višak iskopanog materijala odlaže na pogodnu deponiju.
Ovdje je rješenje neprecizno. Izvođač radova je kao najpogodniju (i najjeftiniju) deponiju iskoristio saamo korito jedinstvene rijeke Rakitnice. !!!

Čudno je i simptomatično da ministar zaštite okoliša u svom rješenju pri tom ne upozorava izvođača radova da rade u zakonom zaštićenom Parku prirode ??
Kao što se isti pravi lud i zanemaruje sljedeće upozorenje iz njemu upućenog otvorenog pisma, koje se nažalost obistinilo, i to svake godine ponovo:
Kad spominjete nagib terena i klizišta, isticemo da nije istina da je put Dubocani-Prebilje manjeg nagiba i podložniji klizištima nego predložena alternativa. Nije istina ni da je put preko Rakitnice povoljniji za održavanje zbog «zamrzavanja terena» (pretpostavljamo da se radi o poledici) .

Da ne citiramo sve, dovoljno je citirati član 49. Zakona o zaštiti prirode, stav I: "Novčanom kaznom od 1000 do 10 000 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako :
- pogoršava postojeće stanje nakon slanja obavijesti o pokretanju postupka o proglašenju područja zaštićenim".

Ukazom Predsjednika Federacije Nike Lozančića nakon sjednice federalnog parlamenta od 23.12. 2004, Kanjon Rakitnice je pored Igmana, Bjelašnice i Treskavice proglašen područjem od značaja za Federaciju i konačnom odlukom Doma naroda i Zastupničkog doma Federacije od 09.02.2005 , utemeljene su planske pretpostavke na osnovu zadnjeg prostornog plana BiH da se Kanjon Rakitnica uz ostale navedene proglasi nacionalnim parkom, kada se za to stvore odgovarajući preduslovi. To znači da je od 02.09.2005 pa nadalje, Kanjon Rakitnice zaštićen kaznenim odredbama zakona o zaštiti prirode, a naročito navedenim članom 49 .

Dakle, ovdje se očigledno radi o krivičnom djelu zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti od strane Ramiza Mehmedagića. Jer, svjestan da je pomenuta odluka parlamenta bila u proceduri ( On lično je bio predlagač) izdao je u momentu parlamentarne rasprave okolinsku dozvolu za devastaciju Kanjona Rakitnice dana 30.08.2004, iako je znao u Septembru i sve do proljeća radi kiša i snjegova nikakvi građevinski radovi nemogu biti započeti, a na proljeće 2005 je odlukom parlamenta bilo kakvo mijenjanje stanja u Kanjonu Rakitnice radi započetog postupka zaštite budućeg nacionalnog parka bilo onemogućeno.
Kako su radovi u Parku Prirode Rakitnica protivzakonito i mimo okolinske dozvole počeli već u Junu 2004, Ministar Mehmedagić je bio svjestan toga te je samo radi nastavka tih radova izdao okolinsku dozvolu koja je trebala da bude formalno pokriće. Iz svega navedenog slijedi da je Ministar Mehmedagić član organizovane kriminalne grupe, te je u zloupotrebu službenog položaja, to još jedna stavka u krivičnoj prijavi protiv njega.
To potvrđuje i činjenica da je Mehmedagić suprotno zakonu o upravnom postupku izdao konačno rješenje bez prava žalbe, tako da je tim postupkom oduzeo zakonsko pravo zainteresovanih za očuvanje Kanjona Rakitnice, spriječio da se potupak vodi do mometa donošenja citirane odluke Federalnog Parlamenta i formalno pokrio već protivzakonito započete radove u Kanjonu Rakitnice.
Jest, da je nakon toga, svjestan kriminala koji je počinio ispred i u ime svoje stranke za uništavanje BiH, podnio ostavku na mjesto federalnog ministra, ali evo 7. Oktobra 2006, 3 mjeseca nakon toga i dalje u parku prirode Kanjon Rakitnice odjekuju stravične eksplozije po njegovom nalogu, iako je i najvećoj budali jasno da u Parku Prirode nema i ne smije nikakvog uticaja čovjeka (po odredbama pomenutog zakona o njegovoj zaštiti) , a ne eksplozije mina koje razaraju njego krhi i endemični biljni i životinjski svijet. Nikakav ministar, niti bilo ko drugi, ne može prije ukidanja zakona o zaštiti parka bilo šta potpisati ili odobriti, a da nije počinio krivično djelo.
Naravno, ostaje pitanje ko će sada platiti štetu za ovaj propali projekt stranke za uništavanje BiH, ali u svakom slučaju neko će platiti štetu, jer su na ovom skandalu angažovani eminentni Evropski advokati na zaštiti okoliša.
Ako vlada Federacije bude morala platiti taj iznos odakle drugo nego iz penzionih fondova odnosno mirovina koje su već odavno nedovoljne za preživljavanje, onda će počinjeni kriminal biti još veći.




Kao što vidite sa prethodih slika, Mehmedagić je napravio na desnoj obali Kanjona, na njegovoj gotovo vertikalnoj strani, pristupni put u dužini od 2-3 kilometra od sela Dubočani i nije u stanju da ga održava, jer su ga vododerine potpuno odnijele u samu rijeku Rakitnicu, a sa njim tone pijeska, i stijena koje su mjestimično promijenile tok Rakitnice i djelimično je zatrpale. Stvarni uvid u naneseni obim šteta moguće je izvršiti samo u neprohodnom dijelu ispod Oštrog, koji je nepristupačan čak i pješacima osim eventualno u ljetnim mjesecima. Sanacija tog puta u ovom trenutku je savim besmislena, jer će prva naredna kiša odnijeti sve što se napravi.
Eventualni desetine metara betonskih podzida i betoniranih korita bujičnih potoka možda bi uspjeli stabilizirati taj odvratni put, ali, BETONIRATI kanjon Rakitnice, JEDAN OD 4 NAJLJEPŠA I NAZNAČAJNIJA u EUROPI, prema kojoj se BIH bar deklarativno opredjeljuje, je jednostavno nezmislivo.Uskoro na Rakitnicu dolazi gospodin Fisher is USA, svjetski autoritet za promociju i zaštitu Kanjona, koji nije nikad čuo da se tako nešto desilo nekom od kanjona (gdje je naravno i kanjon Rakitnice) sa njegovog spiska svjetski relevantnih Kanjona.




Evo još samo je ovaj dio ostao neuništen od štetočine Ramiza, ali sam dobio uvjeravanja da će i ova jedinstvena ljepota biti minirana i svaljena u rijeku u narednih mjesec dana. Tako će stranke iz koalicije pod Zastavom Muhameda, lijepo dokazati o čistoći svojih misli i djela i za Barjram podariti BiH još jedan primjer , ne možemo reči divljačkog, jer divljaci su saživljeni sa prirodom, nego zločinačkog i kriminalnog rušenja i samodestrukcije. Evo pogledajte svi na čemu oni trenutno rade i dokle su stigli sa razvaljivanjem. Ova dole i prva slika na vrhu članka su sljedeće mete.
U narednih mjesec dana.