Ko su bili ti poluv(j)erci ?

Na ovoj fresci vidimo predstavnike heretičke  dvojne crkve sastavljene od onih koji imaju mitru sa solarnim simbolima kao i onu ikonoklastičnu koja nije primila vizantijske ikone i kanone, ali ni solarnu mitru. Naravno dvojnost je jedno a dualizam u smislu komplementarnosti suprtonosti nešto drugo.
U Srbiji onog doba poluvjerci su pripadnici narodne crkve, onakve kako su je južni sloveni primili: uprošćena narodna vera , čiji je kasnije jedini institucionalizovani primer Crkva Bosanska!

Priznaje im se polovina vjere, znači da su u Hristu, ali doktrina, dogmatika Vaseljenskih sabora sa kanonima ne postoji kod njih pa im druga polovina nema pravoslavnog značaja u značenju vizantijskog (grčkog) pravoslavlja. Ta druga polovina je ostala iz njihove predhrišćanske vjere: slave, prisluge ili preslave, varica, koledarski festival, badnjak, paljenje badnjaka, dodolski festival, kraljički festival, ivanjski krijesi, jurjevdanski (poslije pogrčeni djurdjevdanski) običaji, daće, koljivo, posjek...I ti običaji zadržali su se kod nas sve do danas, pa te "poluvirce" u Bosni pominje i Bartol Kašić 1640 godine:

"Velekrat sam razmišljao i razgovarajući se s druzimi iziskovao, kojim bismo načinom najboljim i najugodnijim mogli upisati i izgovoriti naša besidenja slovinska; ne mogosmo nikakova posobita najći, s kojim bi se moglo ne samo svima rusagom, paček ni jednomu samomu ugoditi gradu. Jere svaki človik svoga grada govor i besidenje hvali: Hrvat, Dalmatin, Bošnjak, Dubrovčanin, Srbljin...Ovim dakle načinom odlučih ja pismo ovega Rituala ili Običajnika istomačiti naški, bivši ja govorio i općio s ljudmi od razlicih rusaga slovinskih hodeći po svitu, i ja sam njih ovaka govorenja razumio i oni su moja (krstjani, Rašijani-pravoslavci, Sebri poluvirci i Turci)... Sebri su ovdje vjerovatno pripadnici plemenskih zajednica.

Komentar: Ili hrvatski književnik Marko Marulić početkom 16tog stoljeća, u poslanicma Katarini Obirtić pominje poluvirce koji ne prihvataju cijeli kršćanski nauk. Dodajmo ovome i riječ iz tursko - bosanskog riječnika it toga perioda. Drvo bijele kore se tu zove briza. A samo je jedno takvo pa odmah znate o kojem je drvetu riječ.Naravno Bartolovi  poluvirci mogu biti i oni koji su radi pogodnosti prešli na novu islamsku vjeru godine 1640, ali se još uvijek nisu odrekli stare ali se to ne može reči za Marulićeve poluvirce. U Grujićevom radu iz 1934 koji se odnosi na cara Samuila u doba njegovog carstva su postojali na području Evrope Mađari i Croatians(Hrvati) kao poluvirci. Od pravoslavaca na Balkanu su anvedeni samo Bugari i Grci. A šta je sa onima koji će sa kasnije pokršatavanjem nazvati Srbima? Oni su izgleda po tom istom izvoru još bili pagani. U cjelosti. Grujićev rad se bazira na dokumentu iz godine 1638. Baš iz vremena Kašićevog, a o navodima o  poluvjercima treba navesti bar dva istovremena istorijska izvora.  Evo još jednog: Humski knez Miroslav, stric svetog Save oženjen bosanskom patarenkom, koristio nesrpsko jevanđelje napisano bosančicom !

A kako krstjani, Rašijani - pravoslavci a bogami ni Turci nisu podizali stećke onda su ih mogli jedino podići poluvirci crkve bosanske, još prisutni u doba Kašićevom. Ako ban bosanski koji sam sebe zove Stipan II godine 1332 i u zabilježenim istorijskim dokumentima govori ikavskim jezikom a govore mu i potomci, upravo tako su onda govorili i podanici poluvirci, pa sam se onda odlučio upravo za taj termin.

Po nekim starim srpskim manastirima ima i kukastih krstova (simboli Sunca), ali današnji igumani ne dozvoljavaju snimanje istih. Stećke su gradili  pagani (babuni) i pagano-hriscani (od Nemanjića nazvani poluvercima ). Oni koji su priznavali krst ko zna šta su pod tim mislili.Evo primjera:
U italijanskoj crkvi Lecce imamo sačuvan neolitski menhir sa dva Sunca potpuno identičan sa ovim ovdje prikazu na stećku. Pored identičnog prikaza dva sunca imamo i nacrtano žrtvovanje čovjeka strelom u leđa! I to u blizini Similauna, mjesta gdje je nedavno pronađen u ledu sačuvan neolitski čovjek, čuveni Otzli,  ubijen strelom sa leđa prije 5000 godina !!
Šta na ovom stećku onda znači krst ! Naravno i  na neolitskim spomenicima  su pronalaženi krstovi, pa ne možemo tvrditi da su praistorijski ljudi bili kršćani. Indikativno, na stećku se krst nalazi na mjestu neolitske scene žrtvovanja čovjeka !! Teško je naći neko drugo obrazloženje ove šokantne sličnosti ali još teže neku fizičku vezu između Bosne i Italije.

Motiv sa fantastičnog stećka iz okoline Rogatice ( selo Sočanica čini mi se) a nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu: glasnik zore Hor(o)s (sin boga sunca Ra u Egiptu!) na kapiji Sunca. Mogla bi se dakle riječ Horz dovesti u vezu sa egipatskom riječju Horz – Hor, koje znači jutarnje Sunce
Interesantno, od toliko mogućih na latinskom jeziku se za trenutak  kaže hora, a taj sinonim nije nepoznat ni u našem slavenskom jeziku.Dakle još jedno značenje horoza je vrijeme, odnosno početak brojanja dnevnog vremena sa izlaskom sunca. Naravno,  pijetao je istovremeno  i simbol biblijskog odricanja Petrovog od Hrista pri iskušenju od smrti, ali, zar bi se pravi krstjani time hvalili  u smrti? Naprotiv, trebali se cijeli život boriti protiv. Sa suprotne strane ovog stećka je prizor prinošenje vatre kroz kapiju boga Sunca koji se oslanja na nebesku sohu ! Dakle, ako to nije dokaz pravog značenja pijetla, onda šta jeste? A riječ soha je sanskritskog porijekla i znači saha - podupirač, držač. Odakle sanskritske riječi u Bosni ne znam, pitajte lingviste.
Na prvoj slici je u prednjem planu slavenski bog vatre Svarog koji drži u krilu Dažboga. Svar na sanskritu znači Sunce plus nastavak og kao u riječi vrtl-og. Neki istraživači smatraju njih dvojicu jednim bićem.
Nikoga neću ubjeđivati da moderna engleska riječ egg i og imaju isto značenje kao mjesto odakle nešto izlazi.Odatle je i svastika drevni simbol vrtložnoga sunca . Ali i šarena uskršnja jaja. Nažalost tek u današnje doba vidimo na Suncu pertuberance, ogromne vrtloge užarene plazme koji premašuju veličinu Zemlje. Zastrašujuće slične prikazu paklene vatre na prvoj slici.

After him ruled his son, his name was the Sun, and they called him Dažbog… Sun tzar, son of Svarog, this is Dažbog Dažbog ima i sinonim Dajbog. Zato se i danas kaže u narodu kad se nešto priželjkuje: Dajbože da bude tako.

U Malalinoj hronici grčki bog Helios je preveden upravo Dažbogom. Tu je ruski prevodilac pokušao da ispriča priču smještenu u Egipat, ali je umesto imena grčkih božanstava  koristio slovenska.Takve se katastrofalne greške nažalost naprave u prevodu kad se auditorijumu  pokušaju približiti strani pojmovi ne birajući pri tom sredstva. Analogno tome, ako su se i jevrejski prevodioci Starog zavjeta koristili takvim sredstvima dobiše tako retroaktivno Mošea (Mojsija) u Egiptu.
To je također vidljivo i iz tekstova u Ipatijevom kodeksu iz godine 1330 ali i ranije. Kako ni mač ni vatra nisu mogli ubijediti paganske Slavene da promijene vjeru , onda se je sveštenstvo poslužilo lukavstvom. U stvari, kao što svojedobno reče Al Kapone, lijepa riječ otvara sva vrata ali još brže ako se pri tom pokaže i pištolj !
Eto, tako Slaveni najzad prihvatiše Isu H(o)rsta. Al ne baš svugdje. Tamo gdje su se dva velika vjerska sistema katolički i pravoslavni sudarali u borbi za duše kao u Bosni, ostadoše heretici prirkriveni u svojoj staroj vjeri sve do petnaestog vijeka. Ako je ta njihova vjera još bila fuzionisana odnosno sinkretizirana sa nekom od dvije pomenute vladajuće, tek onda im se u njihovoj upornoj herezi u odnosu na te sisteme nije moglo stati u kraj.
Naravno vjerski sistemi nisu raspolagali  oružjem ali su upravljali svjetovnom vlašću koja nepobitno jeste raspolagala, kao u slučajevima inkvizicije.Eto dakle razloga, zašto na stećcima nema religioznih simbola velikih vjera pa ni jednog latinskog ili grčkog slova propratnog teksta.


In the case of Dazhdbog, churchmen had to use one of their main arguments – Jesus Christ as he himself, “The King of Heaven” and “light”,  was the most similar Christian analog of Dazhdbog. Besides, Jesus Christ had the solar number of Apostles that is twelve and a symbol of the cross, which is the oldest Slavic solar symbol. Moreover, Christianization of the Slavic people by the Russian Orthodox Church also caused the phenomenon of “satanization” of old Slavic gods ! Lokalitet sa stećcima Prokletnice na planini Visočici je najbolji pokazatelj takvih trendova. Međutim, da nađete taj toponim morate potražiti starije geografske karte. Jer, danas se isti toponim zove P(rokletn)olice.  Dakle, neki to očigledno znaju i žele da prikriju unazad stotinjak godina ! Zato je u proteklom periodu tumačenje stećaka predmet podmetanja i prikrivanja na političkoj osnovi. Stoga možemo biti sigurni da su stećke napravili poluvjerci i da je samo to razlog zašto stećaka uopšte nema na primjer u Bugarskoj, odakle su nesumljivo potekli Bogumili. Naravno, pagani spaljuju mrtve kao stari Rimljani, pa kosti koje nalazimo ispod stećaka dokazuju da to nisu bili čisti pagani, nego polupagani - poluvjerci. Jedan Rus reče Foslanu: "Vi, Arapi, vi ste jedan glup narod; vi zakopavate čoveka u zemlju, gde ga polako razdiru životinje i crvi; a mi, mi ga začas spalimo, da bi odmah otišao u raj" Skroz na kraju je slika egipatske kapije Sunca. 
U Nikonovskom ljetopisu govori se o Stefanu, episkopu Perma, koji:
»živjašče posredi nevjernih čelovjek, ni boga znajuščih ni zakona vjedjaščih moljaščesja idolom  solncu . . .« (Niederle, Život starych Slovanu, Dilu  II, sv. 1, v Praze 1916, str. 66).
Glagoljski ispovjednik iz godine 1442 koji direktno govori o poštivanju sunca i mjeseca u našim krajevima:
»ako li bi se klanal suncu ale mesecu ali inomu stvoreniju i činil molitvu, ki to čini sagreša samrtno« (Jireček, Istorija Srba, I, str. 120). Izgleda da su svi slovenski narodi teško napuštali stara gledišta o svijetu, budući izvjesno vrijeme napola hrišćani, kako baš slavensko pleme Ljutiće (Velete) i zove jedan izvor iz 12 stoljeća (Niederle, Isto djelo str. 275).Teško je zamisliti ali je tačno,  da su Bosancima koji su podizali stećke stoga najbliži rod sada potpuno germanizovani Veleti iz oblasti Radogosta. Ni nekadašnji Veleti naravno danas o tome pojma nemaju. Ali eto, mi znamo baš takvo ime sa stećaka u Bosni , te još iz brojnih pisanih istorijskih izvora a jedan od njih je sa kraja 11tog stoljeća. Радгостови атрибути, према германским описима, су соларног карактера (беле мантије, бели коњ).

Evo primjera: Dubrovački nadbiskup je posvetio godine 1189. nove ere bosanskog biskupa Radigosta, koji nije znao latinski nego samo slovenski jezik ! (J. Fine, The late medieval Balkans, 1987, strana 18.) Za uzvrat, Kulin ban te godine 1189. sa Dubrovčanima potpisuje čuvenu povelju Kulina bana.
Radgost je i Tolkienov lik iz srednje zemlje. Dakle, do vremena Kulina bana je sasvim moguće da su još uvijek postojala u Bosni značajna paganska uporišta uz postojeće napore crkve da ih iskorijeni. Dokle je to tako trajalo nije istraživano, ali ako je paganstvo bilo prikriveno moralo je jednom izaći na svjetlo dana pa makar i u prikrivenoj, kripto formi . Crkva je u Kulinovo doba još uvijek bila dominantna u vladajućem sloju ali ne i u narodu. Inkvizicija je metod kojim je crkva ušla među narod. Milom ili silom. U kojoj mjeri u Bosni i kad nije mi poznato.

I da to sve ne bude dosta pogledajte lijevo grb sela Goszcz (Gošć)koje je sve do godine 1945 bilo u Njemačkoj, a sada u Poljskoj ! Selo od 940 stanovnika ima svoj grb vidi lijevo, i pogledajte šta na vrhu grba. Svaki je dalji komentar suvišan. Osim možda zapažanja da na crkvama nema krsta, a drvo života je veće od crkve !
 Inače termin poluvjerac se odnosi i na pripadnike izvorne crkve koji nisu poznavali filioque klauzulu postepeno kanoniziranu počevši od 445 godine. U prvom redu ovom se klauzulom trebalo suprotstaviti arijanskom krivovjerju koje je tada prevladavalo mađu germanskim narodima. Manihejsko krivojerje koje je poznato Rimu tog vremena su donijeli Manihejci koje je protjeralo  pleme Vandali. Ime tog plemena je i danas sinonim za metode protjerivanja koje su koristili. Odatle u katoličkoj i ortodoksnoj crkvi potiče ovo pogrešno asociranje manihejizma sa originalnom nereformisanom crkvom. Koje su njeni pripadnici kao i bosanska crkva nazivali apostolskom, jer su primjenjivali samo ono što su naučili od apsotola.
Eto, ako je i njemu samom bilo jasno meni najzad jest na šta je mislio Krleža (očito sada evropski pisac sve i kad ne bi htio) kad je rekao: Ne gospodo, Evropa nema kulture. Kulturu imaju Bosna na stećcima , svoju kulturu ima stari Egipat, ali stara dama Evropa ... ne ! Je li to možda "srpska" kultura jer su neki navodno dokazali preko motiva stećaka da jeste?.  Uslovno, ako se pod tim nazivom smatraju samo Srbi sa govornom manom, koji umjesto ekavskog tada govore u Bosni i Humu (BiH) ikavski jezik.