RAKITNICA - Bosnia And Herzegovina

Čovjek je porobljavajući prirodu zaboravio da mu je ona majka, a ne zla maćeha
None are more enslaved than those who falsely believe they are free ~ Goethe


Friday, September 30, 2011

Brazilski sud zabranio gradnju brane u amazonskoj prašumi !

Sudija Martins je istakao da bi gradnja kanala i nasipa imala negativne posljedice po domorodačke zajednice.

Rakitnica: Šta je sa branama i ugroženim domorocima iz BiH? Ko ih jebe! Jedino se još tu mogu graditi brane. I još Evropa blizu brale. Za čega? Za izvoza struje konju. Jer, šta će našim domorocima struja kad smo im uništili velika preduzeća i potrošače? A i sa čime bi je i platili da im zatreba, kad su notorno nezaposleni kokuzi?


Monday, September 26, 2011

Kanjon Rakitnice

Postavlja se pitanje da li se kanjon Rakitnice može proći nizvodno do Bobovačkog mosta? Provjera je pokazala sljedeće:

Kanjon Rakitnice počinje nakon mosta za Sinanoviće i pruža se u pravcu jugoistoka. Ulazim  sa puta za Umoljane u potok Šklope i idem nekih 1km nizvodno do Rakitnice. Zatim nizvodno njenom desnom obalom. Kanjon je totalno podivljao i ono malo rijetkih posjetilaca sudeći po stazi više nema. Bez problema prolazim ušće Studenog potoka jer isti  do narednog proljeća ne radi. Zatim spust do stijena u koritu kroz koje se trebate snalaziti. Vodite računa da ne stanete na kamen sa algama jer je to nešto naklizavije što sam vidio u životu.  I držite se desno .

Mjestimičnio se vidi da je nakon nedavnih poplava i sama staza bila poplavljena što je zaista nevjerovatno jer je staza od 5 do 7 metara iznad nivoa vode. Inače vidi se i nanešeno smeće, koje iz uzvodnih sela i dalje uredno bacaju u kanjon Rakitnice. I najzad neprolazan usjek Rakitnice kroz gredu koja se spušta sa desne strane. Penjem se desno do jednog drveta i još samo treba skočiti sa visine od tri metra na mali plato koji je opala Rakitnica ostavila ispod skoka, sa svoje desne strane. Sa tri metra visine se lomi noga, vidi slučaj ispod, Pošto ovo ne preporučujem nikome kad je sam, a nisam imao uz sebe konopac za spuštanje i osiguranje, vraćam se istim putem. Prema tome, da li se taj dio kanjona Rakitnice može proći odgovor glasi da, pod uslovom da imate konopac i za vrijeme niskog vodostaja. Ili mali čamac ili duboke ribarske čizme radi jezerceta u ždrijelu. Ili termo odijelo pa zaplivaj nizvodu brate.  Vodite računa da je svo kamenje u kanjonu ujutru poprilično klizavo od vlage i rose, i da na štapovima imate gumene dodatke, Radi svih ovih opasnosti za dolazak i povratak u Sarajevo vam treba gotovo čitav dan. Eto takvi su vam kanjoni. Za tri pređena kilometra Vam treba čitav dan. A kad i ako prođete pomenuto ždrijelo slijedi šuma pa visokom travom zarastao dio kojim odavno niko nije prošao, zato na tom mjestu nisu isključeni ni poskoci, kojima je takav teren omiljeno skrovište.

Da li se svi ovi problemi mogu zaobići desno, visoko  iznad kamene grede ?. Da mogu, ali ja sam se vođen tom idejom jednom spustio na drugu stranu ždrijela niz drvo ! Kao Bear Grylls ili kao majmun. Iz toga zaključite kakva je tu strmina stijena. Ah da napomenem, put kojim sam se kretao je pretrpan svježe odvaljenim stijenama koje se sa tih strmina obrušavaju kao nikad do sad. Dakle vodite računa i o tim opasnostima. Ukratko, ako ste neiskusni ovo sami nipošto ne pokušavajte. Signala za mobitel pa ni pomoći na ovom mjestu jednostavno ni od koga nema. Osim ako niste Betmen. Ne Behmen, nego baš Betmen !
A North Carolina man crawled four days across the Utah desert after breaking his leg on a solo hike, inspired by a Hollywood movie about a man who cut off his own arm to save himself after being trapped by a boulder in the same canyon. He fell 10 feet (three meters) during his trek on Sept. 8.
NApomena: Ova slika nije fotomontaža, čovjek proleće bez ikakvog pogona, a Reuters agencija se ne bavi montažama.

Friday, September 23, 2011

Maglić i Trnovačko jezero

Monday, September 19, 2011

Grossglockner, najviši vrh Austrije

Rakitnica: Očekujući hronično loše vrijeme na Grossglockneru prijatno smo iznenađeni sunčanim danom u Luknerovoj kući iznad gradića Kalsa na visini 1916 mnm .Brzo se uspinjemo na Stuedl hutte na 2801m nadmorske visine. Zatim produžavamo prema Erzherzog Johan hutte na 3400m. Nažalost, tom prilikom nailazimo na jezero od istopljenog leda. Razočarani globalnim zatopljavanjem se vraćamo do Stuedla, iako nije postojala fizička zapreka do zadnje kuće. Razočarani, jer i gornja planinska kuća ima teretni lift i sve je pretrpano ljudima  i klasičnim turističkim doživljajem, čak i na vrhu planine.
Onda prekrasan zalazak sunca prije spavanja u Studl hutte, a ujutru iznenadna kiša sa vrha Glocknera, koja nas je promptno uputila nazad ka Luckneru. Grossglockner je time ipak potvrdio svoju reputaciju kišne planine. Zato bez oklijevanja odlazimo prema Italiji i drugim evropskim glečerima u potrazi za boljim vremenom. Za Grossglockner vam slobodno mogu reči da zaista vrijedi ona narodna: ko ne riskira ne profitira (no pain, no gain). Klikni na slike da ih uvećaš.
 Vrh Grossglocknera sa istočne strane, Palavičinijev kuloar
 Vrh Grossglocknera, južna strana pogled od Luckner Hutte
 
Stuedl hutte 2801m/nm, desno kuća iz godine 1868
Vrh sa jugozapadne strane
Erzherzog Johhan Hutte, 3400m/nm
WildSpitze, drugi vrh Austrije po visini.