Iz kojeg su doba i kojeg li naroda stećci Crne Gore, Dalmacije i Bosne i Hercegovine , Bosanska Vila 1888. godine

"1873 godine smo vidjeli da je uklonjen jedan stećak i da je sahranjena nedavno preminula lešina među ostale, koje su se tu ispod stećka nalazile. Nije dakle nemoguće da su se pod neoznačene stećke sahranjivali stari Slaveni?, a kasnije na njima ukresivali natpise bosanskijem slovima ! 
Na vrelu rijeke Cetine ima nekropola sa 500 stećaka a usred njih katolička crkva svetog Spasa, koja se srušena od Turaka u 15tom stoljeću. Crkva je koristila stećke kao građevinski materijal, pa su isti daleko stariji od nje." - Bosanska vila, 1888. godina

Porodica Helez iz Dubočana (na Rakitnici)  kod Konjica je posljednja prešla na islam,- Bakulin šematizam, strana 124, godina 1867, Split. Mostarska verzija ovog izvještaja iz godine 1873 nije pouzdano potvrdila postojanje onih koji su se ukopavali još 1873. kao bogumili (radi Bakuline iznenadne smrti) ali jeste ponovila tvrdnje šematizma iz 1867. Interesenatno je da tek energičnim djelovanjem franjevaca kojima je upravljala Propaganda (tako se bukvalno zvala) iz Vatikana, u Humu nakon 700 godina konačno nestaje takozvanih Bogumila. Bakula je tada u Hercegovini inače popisao više Židova (tako ih zove) nego bogumila. Pri tome ih izričito ne klasifikuje ni kao katolike a ni pravoslavce. Radi čega su oni po kratkom postupku morali da nestanu sa lica zemlje? Jer su bili jedini postojeći pravni nasljednici bosanske i humske zemlje, a dolazeća ambiciozna austrougarska imperija je bila pravna država u pravom smislu. Dakle, sve je bilo legalno !!


Vodopad Peruće, desne pritoke Rakitnice, slikano sa stećaka

Rakitnica: Kako li znaju da je katolička crkva kad od nje nije ostalo ni traga? Inače, običaj korištenja stećaka za izgradnju bogomolja prisutan je uočljivo kod sve tri konfesije u BiH na velikom broju primjera. Autori u više navrata dokazuju tezu da su neoznačeni stećci stariji od onih sa natpisima, pa natpisi imaju i ulogu privatizacije stećaka kao porodične grobnice od kasnijih naraštaja. E evaj nalaz u svu postojeću zbrku oko stećaka ubacuje i jedan novi element. U ovoj se državi BiH više bukvalno ne zna čiji je u čijoj. Ako se na nekim stećcima i nalaze križevi to je znak samo da su najvjerovatnije uklesani kasnije i da su tu sahranjeni oni koji su prešli na drugu konfesiju. Vladajuća teza o preuzimanju običaja sahranjivanja pod novim stećcima  od drugih konfesija je dakle običan budalaština, jer se takvo nešto nije desilo nigdje drugo na svijetu osim navodno u Bosni . Ono što se izgleda na osnovu citiranog jeste desilo je bukvalno i preuzimanje postojećih stećaka i grobova od kasnijih naraštaja druge konfesije, u funkciji porodičnih grobnica.
Iz turskih deftera 1600-1604 g. vide se posljedice tog dotoka Vlaha i masove vlaške islamizacije,tako da krajem XVI vijeka muslimani čine apsolutnu većinu stanovništva ove regije... Prvobitni islamizirani sloj župskog seljaštva bio je potisut ili prekriven vlaškom masom. Naročito u dijelu koji je pripadao kraljevoj zemlji.
 Ovakvu borbu za životni prostor je briljatno prikazao talijanski film hljeb i čokolada. A šta radi populacijski pristisak u borbi za prostor možete i danas zorno pogledati u Kairu, gdje 3 miliona ljudi bukvalno stanuje u grobnicama ! Nedavno sam pročitao tvrdnju predstavnika Googlea da je revoluciju u Kairu izazvao Facebook. Jest malo sutra. Izazvalo ju je tri miliona ni mrtvih ni živih. Kao u filmu pobuna mrtvih. 

Marks je na kraju uskrsno u Egiptu kao faraon, a to u sladostrasnom trijumfu kapitalizma nakon pada komunizma  niko nije ni primijetio ili jednostavno ne smije da prizna u paničnom strahu za svoju imovinu. Ah, da ne zaboravimo. U naslovu članka u bosanskoj vili iz godine 1888 stećci se ne spominju u Srbiji i Hrvatskoj, kako se spominju u nedavnoj međunarodnoj inicijativi za njihovu zaštitu. Ako je razumljivo da je u to doba Srbija bila pod Turskom i nedostupna zapadnoevropljanima , zašto se ne spominje Hrvatska? 

Apropos onih koji tvrde da zemljica Bosna nije nikad imala pismo a Hrvatska i Srbija imaju još od praistorije , potrebno je da u bosankoj vili pročitaju ono konstatovano godine 1888: bosanskijem slovima. Dakle tvrdnje da su stećci obzirom na ostale dokaze spomenici Vlaški, također otpada kao što je već prethodno , ali doduše drugačijom  argumentacijom pobila arheolog Nada Miletić. A o običaju  prepiranja kostiju, kojeg je na jednom napisu na stećku u Crnoj Gori uočio Šefik Bešalgić, da i ne govorimo. Naime, kosti umrlog bi se nakon 3-7 godina vadile iz groba, čistile i prale i ponovo sahranjivale. Ali sahranjivale ne neizostavno baš na istom mjestu, pa dozvolite da iznesem i tu hipotezu, koja na sve prethodno rečeno u 15o godina o stećcima, unosi novu dozu haosa. O brzini promjene vjerske strukture za samo 30 godina, dakle jedne ljudske generacije, pogledajte na primjeru grada Sarajeva, nakon dolaska Austrougara.

Vjerske grupe	1879		1885		1895		1910
MUSLIMANI	14848	69,5	15787	60,1	17158	45,1	18460	35,6%
PRAVOSLAVCI	3747	17,5	4431	16,9	5858	15,4	8450	16,3%
KATOLICI	698	3,3	3326	12,7	10672	28	17922	34,5%
JEVREJI	2077	9,7	2618	9,9	4058	10,6	6397	12,3%
OSTALI	7	-	106	0,4	337	0,9	690	1,3
Ukupno:	21377	100%	26268	100%	38083	100%	51919	100%

Nema dominantnih prikaza borbe dobra i zla na stećcima,  kako bi se prema tezama o bogumilskom dualizmu moglo očekivati na stećcima. Ali borbe dobra i zla , svetla i tame ima koliko hoćete na mitraističkim spomenicima iz 3. stoljeća u okolini Konjica. Mi baš imamo dobro zbrkanu zvaničnu historiju,
PATSCH, K., 1897., Mithraeum u Konjicu, GZM 9/1897, sv, 4, Sarajevo, 629.-656.

U IME BOŽIJE, ASE LEŽI DOBRI VITEZ TRTA BANOVIĆ NA SVOJOJ PLEMENITOJ,
natpis sa stećka iz sela Kovanji kod Rogatice iz 14 ili 15. tog stoljeća, po transkripciji Ćire Truhelke iz zemaljskog muzeja u Sarajevu, godine 1895. (Provjerite gdje su u ovom natpisu dualizam, katoličanstvo, pravoslavlje, sveci, itd?. I čija je ta zemlja u kojoj dobri vitez leži baš u tom 14tom ili 15tom stoljeću, prije pada bosanskog kraljevstva? Svoj na svome, da se zna čija je plemenita. )

Bosansko mjesto Vitez je dobilo naziv po nekom od dobrih  baš u periodu kad su se podizali ovakvi stećci. Naravno, vitezova je bilo i kasnije na raznim stranama,a vitez (knight) je i dan danas titula u Velikoj Britaniji .Godine 1991 u mjestu Vitez je živjelo po 36% Hrvata i Muslimana, kao ubjedljivo većinskog stanovništva.

Ko osvoji bilu Kostajnicu
nego vitez Lenkoviću Pavle?
Ko upali varoš pod Biaćem?
Upali ga Lenkoviću Pavle.
  - hrvatski književnik Andrija Kacic-Miosic, 18.to stoljeće

– Vi ste Bošnjaci, ali ste zanemarili svoju predtursku historiju.
Zato, ako vi nećete tu historiju kao svoju, onda će Srbi i Hrvati reči da je njihova –
- Pavlo Ostović, član Jugoslovenskog odbora iz Prvog svjetskog rata

O (Pod)humskim stećcima i Gostima.

Kada je u ljeto 1936. godine srušena stara džamija u Donjoj  mahali u Seonici u dolini Neretve, nađena je u zidu iznad ulaznih vrata jedna velika ploča sa natpisom : 'Ja fettah sene 1073', što znači: 'O veliki osvajaču 1073 H (1662/63) godine.
Ova je džamija bila malih dimenzija, građena od stećaka i lomljenog kamena, pokrivena četverostrešnim krovom pod pločom i imala je malu drvenu munaru.Priča se, takođe, da su bogumili prvi počeli da sade kesten u ovim krajevima. Uspomenu na njih čuvaju brojne nekropole stećaka, imena sela (Gostovići, Dobrigošće i Ugošće), lokaliteta (Gostovljak) i prezimena (Potur, Goastevčić i Pataronović).

Rakitinica: Ovdje je bitno da je godina izgradnje tek 1662. To je 240 godina nakon pomena gosta Butkovića odnosno nekih 12 ondašnjih generacija. A da nije bilo Butkovića i njegovih nasljednika, pomenuta džamija ne bi čekala sa izgradnjom cijelih 200 godina. Možda je ispočetka bila drvena kao i munara? Možda, ali ovdašnja arhitektura ne poznaje crijep nego teške kamene ploče, pa je radi dugotrajnosti džamija morala biti zidana da bi mogla nositi toliki teret na krovu. A o dugovječnosti otomanske vlasti u ovom, u kraju koju simbolozira ta srušena džamija,  se je dakle razmišljalo tek 200 godina nakon pada Bosne. A da bi se najzad pokopala žilava krstjanska tradicija, džamija je sagrađena na postojećem groblju koje se naravno sastojalo od stećaka, a same stećke su iskoristili kao građevinski materijal.

Nakon džamije u Bijeljini i Umoljanima, ovo je već ko zna koja po redu džamija građena na stećcima. Kako je sačuvan u dubrovačkom arhivu testament gosta Radina Butkovića iz godine 1422 u korist nasljednika gosta Radina Seočanina a koji je lično doživio pad Bosne, pa je dakle očigledno da su obližnje stećke pravili pripadnici takozvane crkve bosanske: PRAVE VJERE APOSTOLSKE, kako oporukom tvrdi gost Radin Butković, i tako sve do pada Bosne, a čiji su gosti bili neosporno visoki vjerski službenici. I tako je ne samo u arhivu nego i u sjećanju drugih konfesija, tako je čuveni fra Grga Martić zadirkivao kolegu župnika iz obližnjeg Podhuma na službi u Krševu da je iz patarenskog kraja. A patarenima su katolici u ovim krajevima uvijek nazivali pripadnike crkve bosanske. Da su ti patareni međutim bili katolici, ne bi bilo potrebe da se jedan katolički velikodostojanstvenik šali sa njima na takav način. Što se tiće starih kestena oni su trenutno u propadanju od bolesti izazvane vlagom od jablaničke akumulacije. Ali uzeo sam nedavno 2 ploda sa stabla kestena starog najmanje 500 godina. To što se priča da su ih zasadili bogumili je dakle opet istina, ali takozvani patareni sami sebe nisu nikad zvali bogumilima nego isključivo i jedino krstjanima, te tu bitnu napomenu treba uvijek imati u vidu. Šta je to prava vjera apostolska je otvoreno pitanje kao i prava priroda navodnog dualizma te vjere. Interpretacije dualizma koju inače srećemo u stručnoj literaturi nema u testamentu gosta Radina ni na vidiku. A valjda je on bio najmjerodavnija osoba da o tome nešto kaže, bar indirektno. Napomena: Pravoslavlje u ovaj kraj nije došlo ni sa Otomanima, kao što je došlo u ostale dijelove Bosne . A da su naši krstjani bili pravoslavci,  kao prijatelji Otomana ne vjerujem da bi im ta vlast rušila groblja i pravoslavne manastire, obzirom da su isti u Bosni bili u ekspanziji u Otomansko vrijeme, kao nikad dotad. Богумили[1] су 1081. већ посвуда били посејали семе своје заблуде и подстицали су народ против Православне Цркве и Архиепископа. I tako to sve do godine 1427 kad pravoslavni despot Stefan Lazarević kazni sakaćenjem sve Srebreničane, jeresi bogumilske ! Srebrenicu mu je inače poklonio Sigismund 1411. Zanimljivo, slučajno ili ne, masalijanske Goste podhumske godine 1833 zamjeniše derviši u tekiji izgrađenoj u Seonici. Ni od nje ne ostade arheološkog traga, a kamoli od mnogostarijih hiža i gostinjaka. Jednsotavno, na pogodnim i plodnim terenima kao što su Seonica i Podhum, jedna generacija odmah nasljeđuje zemlju kao i kuće predhodne generacije.

Pa ko su onda i odakle ti naši bosanski i humski krstjani? Evo dobre natuknice:
Некои `павловисти и Македонци`пребегаа во Италија за време на востанието во Македонија (1040-41г.),а на крајот од 11в. масалијаните се прошириле по балканскиот полуостров.

mesalijani (od sirijski zala, kaldejski zela) mn. kršćanska sekta u Mezopotamiji i Siriji  .

Verovali su da jedino molitvama i plesanjem (poput derviša) mogu da isteraju zlog duha ili sotonu iz sebe. Učenici su prolazili trogodišnji period molitve, posta i strogog asketizma, često u lutanju i spavajući na ulici. Muškarci i žene su zajedno živeli na ulicama i manastirima. Prihvatali bi svakog odbeglog roba ili slugu i sakrivali bi ga od svog gospodara. Žene su mogle da bude duhovni učitelji. Višegodišnjom molitvom su oni tako isterivali demona i umesto njega primali Svetog Duha koji je poput vatre čistio čoveka, čineći ga novim bićem. Sunce je vatra.Zato su se Suncu obračali za čišćenje.  Snove su smatrali zbiljom. Tokom molitve doživljavali bi ekstazu tokom koje bi videli kako sveto Trojstvo postaje jedno i prebiva u njima. Nakon toga bi dosegli bestrašće (ili apatiju) koje su smatrali savršenim stanjem u kojem grijeh više nije moguć.

Mesalijani, istjerivači zlog duha, čine se dakle kao najbliži i najdirektnici preci (odatle kasnija pogrešna identifikacija sa manihejizmom i dualizmom), koja opcija  ima i najviše podloge u likovnim prikazima sa stećaka. Autor bogumile naziva godine 1040 makedoncima, pa Pavlićani koji su išli sa njima u izgnanstvo očigledno nisu mogli biti bogumili. Ti pavlićani porijeklom iz Armenije su onda 150 godina kasnije kasnije preko Italije i dalmatinskih gradova došli u Bosnu i spojili se na Balkanu sa već odomaćenim Mesalijanima. Interesantno, ali sveci zaštitnici Dubrovnika su također armenskog porijekla. Ta je hereza dakle bila kao što reče svjedok arhiepiskopTeofilakt (ne Bogoljub !) «zmijolika i višeglava».Ono što je nastalo time nije ni jedno od spomenutog, ali jeste jedan novi duhovni kvalitet - sinergizam koji je kasnije , u vrijeme procvata Bosanskog kraljevstva na granici između dva sveta carstva, kao kvalitetne materijalne podloge za nadolazeći duhovni i kulturni razvoj, dao stećke - jedinstven i neponovljiv doprinos evropskoj kulturi i dostignućima ljudskog duha u cjelini. Eh, eto baš iz tog razloga stećaka nema u Makedoniji i Bugarskoj, zemljama porijekla Bogumila. I potvrđuje bosanko krstjanstvo kako baš izgleda u Seonici nakon proteklih 600 godina, arhaično, apostolsko, ni istočno ni zapadno.
Samo posao Gostiju ostade nedovršen, a zli duhovi prošlosti nas more i dan danas, čini se i više nego nekada. Neki kažu da stećaka u Posavini nema i nije ih nikad ni bilo. Pa provjerite sami.

Tradicionalni prolazak kanjonom

Ove godine tradicionalni proljetni prolazak kroz kanjon Rakitnice je bio odlagan radi lošeg vremena koje se u prosjeku dešava jednom u 5 godina, ali na kraju ipak održan uz dan planete Zemlje, ovaj put na relaciji Kovačevac- selo Bobovica. Prvi strani državljani koji su prošli kanjon na tradicionalni dan su bili Zlata i Milan Kobal iz Maribora, Slovenija. Na slici je njihova slika sa nagradnog izleta na vrh Kom, pored ušća Rakitnice u Neretvu. Sljedeći termin za prolazak je početkom Juna, sa polaskom iz sela Lukomira u kojem je ove godine prezimila samo jedna porodica. Posljednji mohikanci kanjona.